Zašto mislim da protesti neće ništa značajno promijeniti

Nikola Kojo onomad kaže da će otići iz Srbije ako ovi protesti ne promijene sistem (ma šta to značilo). Takođe kaže da ne može da shvati političko opredjeljenje Mikija Manojlovića. Tonom je sugerisao da je to Mikijevo opredjeljenje simptom njegovog moralnog pada pa čak možda i staračke senilnosti.

Oba ova stava mi sugerišu da, ako Kojo predstavlja proteste, on ne nudi ništa suštinski novo. Ko ima malo duže sjećanje, pamti kako je i Vuk Drašković govorio nešto o posljednjoj šansi da se nešto promijeni, a ako do promjene ne dođe, onda je to potpuni kolaps Srbije. Sjećamo se i DOS-a i njihovih gotovo identičnih vapaja. Dakle, nudi se standardna priča gdje stojimo pred bezdanom koji će nas progutati ako nešto ne promijenimo. Ja sam iz Srbije otišao nakon pada Miloševića sa jednakim entuzijazmom kojim bih otišao i prije njegovog pada, dakle pomiješanih emocija. Niti sam prije njegovog pada htio otići zbog njega, niti mi se želja za odlaskom promijenila poslije 5. oktobra. Uvijek postoji sutra i uvijek se stvari mogu promijeniti. “Life is long and things change.”

Drugo, mene baš zanima kako Miki Manojlović razmišlja i, da sam bio na Kojinom mjestu, vjerovatno bih rekao nešto tipa: “Nemam pojma zašto je Miki podržao vlast, ali volio bih gostovati u istoj emisiji ako ga pozovete pa da o tome popričamo. Nema smisla da ja tu nešto sam spekulišem.” Ali jok, Kojo je poput uvrijeđene snaše iz duše pustio svoje razočaranje Mikijem. Opet, tipična reakcija u proteklih 30 godina na političko neistomišlje. Dakle, Kojo nam nije ponudio ništa suštinski novo u odnosu na ono što već imamo.

Protiv sistema se ne protestuje samo šetnjom. Protiv sistema se protestuje i tako što klincu koji baci papir od bureka na ulicu kažemo da to nije u redu i kada bahatom vozaču pokažemo da nam se njegovo ponašanje gadi, kada jasno pokažemo da ne odobravamo korupciju, čak i kad nama ide u prilog, kada odbijemo diskutovati o političkim ubjeđenjima Mikija Manojlovića čak onda kad nam to ide u prilog. Imam osjećaj da će i poslije ovih protesta sve biti isto jer nedovoljan broj ljudi, uz to što želi mijenjati sistem, želi mijenjati i sebe.